Kada fotkaš s mobitelom, fotkaš li ti ili mobitel?
U fotićima smo oduvijek imali mala “računala” koja bi za nas stvarala fotke iz onog što je zabilježio senzor. Svaki proizvođač opreme imao je svoj način obrade fotke i postavke procesora u kombinaciji sa softverom kako bi svojim kupcima osigurao stvaranje kvalitetnih fotki.
Softver se brinuo samo o ekspoziciji, primjenjivao ekspozicijski trokut u slučaju da ne slikamo na ručnim postavkama, omogućavao nam podešavanja uz pomoć histograma i slično. Procesori u fotićima radili su osnovnu obradu fotki i snimali ih u JPEG formatu, dok bi RAW sačuvali i mi bismo ih sami mogli obraditi, ali na kompjuteru (koji ima svoju grafičku karticu s posebnim procesorom i memorijom, monitor određene rezolucije itd, itd).
Taj procesor u fotićima i nije bio nešto brz, točnije bio je jako brz za funkciju koju je obavljao, ali nije bilo potrebe za kompleksnim radnjama ili više jezgri. Ako ga usporedimo s današnjim procesorima u mobitelima u kojima je čak i grafički procesor odvojen od glavnog, a zadužen je samo za proračun oko bilježenja i prikaza slike, onda je procesor u fotićima bio dosta spor. 
naknadno spajana panorama 2006.
Komputativna fotografija – digitalno procesuirana slika potpomognuta umjetnom inteligencijom!
Komputativnost u mobitelima preuzela je sve ono vezano za fotke koje smo nekada fotkali, prenosili na računalo i pažljivo obrađivali. Možda većina vas nikada to nije radila, možda većina vas nikada nije ni čula da se to tako radi (možda se ja sad osjećam dosta staro), ali kada sam ja počinjao (2003.) fotići su imali 1,2 do 3 megapiksela, bar oni koje sam si mogao priuštiti, i pri tome ne mislim na SLR fotiće.
U nedostatku objektiva znao sam ručno naglašavali fokus, označavati gdje je oštro dok bi blurao pozadinu umjetno kistom u photoshopu, totalni trash :). No većina tadašnjih fotografa igrala se sa zasićenostima boja, namještao se dinamički raspon kod onih koji su imali sreće da fotkaju u RAW formatu koji je tada bio rijedak, čak smo i redali različito eksponirane fotke jednu na drugu simulirajući HDR osjećaj.
Automatskog načina spajanja panorama još tada nije bilo. Iako programi na kompjuterima danas omogućavaju sve u jednom kliku, i dalje je to barem jedan klik više nego na mobitelu, koji za nas sve sam izračuna i postavi u trenu kada okinemo kadar koji smo ugledali. 
kreiranje panorame pomakom
ZNATE LI KAKO JE HUAWEI PRIMIJENIO KOMPUTATIVNU FOTOGRAFIJU?
—
KADA BI POKUŠALI FOTKATI MJESEC, SOFTVER BI VEĆ IMAO SPREMNU FOTKU MJESECA U VELIKOJ REZOLUCIJI, KOJU BI NAKON OKIDANJA FOTKE PRIKLAGODIO PREKO VAŠEG MJESECA. IZRAVNO NA FOTOGRAFIJU KAKO BISTE VI DOBILI BOLJI DOJAM VAŠE FOTKE.
fotka: The Verge
Spoj jakog procesora i softvera koji je dizajniran za fotografiranje u samom mobitelu možemo nazvati komputativnom fotografijom. To je način fotkanja koji za nas odrađuje brigu o eskpoziciji i koloritu, mapiranju tonova, dubinskoj oštrini, fokusu i rasponu svjetla. O svemu onome što bi morali paziti pravilnim odabirom otvora blende ili postavki za svaku pojedinu scenu. Zamislite to kao kada fotkate panoramu pa se spajaju fotke jedna do druge, ovdje se radi o spajanju piksela “dubinski”, po slojevima. Razvoj softvera koji upravlja podacima uključio je u rad umjetnu inteligenciju do te mjere da danas, iz opće baze milijarde fotografija, koje su već predefinirano svrstane u grupe (životinje, ljudi, pejsaži, zgrade, psi…), naš mobitel ima pristup umjetno stvorenom algoritmu prepoznavanja scene i njene automatske dorade!
Na primjer, fotografirate nečije lice u lošim svjetlosnim uvjetima, prvo će mobitel pofotkati više ekspozicija kako bi dobio dovoljno materijala da izgradi oštru fotku pomicanjem piksela. Softver će i prepoznati da se radi o licu, a umjetna inteligencija će iz baze putem interneta uspjeti u momentu odlučiti kako doraditi sliku, kako napraviti da se oči posebno naglase, a da se ne izgube detalji. Čak i ako se neki detalji izgube algoritam će iz baze fotografija različitih ljudskih lica znati replicirati dio ili oblik očiju. Postaviti će, laički rečeno, nove piksele i izgraditi našu savršenu fotku. Ništa više neće biti isto, jer sada će i travu na livadi stvarati zelenijom nego što je. Nevjerojatno je da se sve to odvija unutar manje od jedne sekunde i da je sve pokrenuto samo jednim klikom. Takve mogućnosti višejezgrenih procesora stvaraju novi smjer u fotografiranju koji preuzima društvene mreže: mobilografija.
Iako umjetna inteligencija danas pretjeruje sa doradama fotografija, uvijek će postojati i onaj osnovni mod, manualni, gdje ćemo snagu procesora iskoristiti samo za kvalitetniju ekspoziciju bez potrebe za SLRom, i pogasiti sve “beauty” modove koji sve veća i nova mlada populacija podržava. Takva mobilografija nas ovdje zanima, i zato postoji razvijanje smišljanja kadra putem tečaja 
Loše osvjetljene (5 lux) fotke slikane iz ruke generacijama iPhone — 5s do 11 Pro Max. (Credit: DXOMARK)
Nemate pojma do kuda je to već sad došlo i ne izgleda da usporava
Što su mobiteli razvijeniji, imaju snažniji procesor i bolje raspisan softver koji upravlja kamerom. Jači modeli počinju sa fotkanjem čim ste se prebacili na mod fotića bez da ste kliknuli da fotkate, okidaju svaku mikrosekundu i pune buffer te kada kliknete na pravi kadar koji želite mobitel vam predstavi već okinutu fotku, koja je stabilnija nego što bi možda bila pri pomaku ruke dok stišće mobitel. Takvi mobiteli danas znaju odrediti i što treba biti u fokusu, slažu više fotki različitih fokusa ili ekspozicija i stvaraju novu fotku koja je tehnički savršeno uhvaćena iako ima dozu artističkog.
spoj duge i kratke ekspozicije
Oštrina je baš gdje treba, duga ekspozicija je samo na djelu koji se kretao, prepoznata je dubina prostora pri fotkanju, stvoren je osjećaj trodimenzionalnosti zamućivanjem pozadine, umjetno, pametno i vrlo procesorski zahtjevno (exposure stacking) . Neki mobiteli imaju i pomoć lasera pri određivanju daljine predmeta kako bi odredili pravilno fokus. Softver čak u tom trenutku “odglumi” optičku stabilizaciju fotke, tolikom brzinom prepozna sve piksele koji se dogode dok nam se zatrese ruka, da nakon toga napravi točnu fotku premještanjem piksela (pixel shifting) koji su se “pomaknuli”, a višak odreže (kropa).
Megapikseli nisu mjerilo dobrog senzora (bitna je fizička veličina senzora) ali sa komputativnom snagom procesora i kamerama postaje nebitno, jer trenutno kompajliranjem kadrova unutar mobitela moguće je simulirati fotografije i preko 100! megapiksela. Za vrijeme našeg pritiska gumba mobitel će umjetno stvoriti veliku rezoluciju okidajući fotke pomoću svih leća koje su mu na raspolaganju – optički, od širokog kadra do zoom leće, prateći po sceni sve što može uhvatiti (kao mi kada radimo panoramu recimo). Iako je senzor 20ak mpx svaka nova fotka stvorena drugačijom lećom dodaje svoj doprinos i fiktivno stvara novu fotku sa, recimo to tako, sakupljenim pikselima. Detalji će pri zumiranju fotke kasnije biti prisutni po cijeloj sceni upravo zbog korištenja kombinacije leća koje na poleđini našeg mobitela.
Trebate li onda uopće išta sami znati? 
fotka: The Verge
Iako sve to ubrzava naše fotkanje, i dalje bez znanja kadriranja ili vježbanjem oka da prepozna svjetlo na sceni nećete napraviti najkvalitetniju moguću fotku. Prednost je što se sada baš svatko može početi baviti fotkanjem, samo treba naučiti glavne male tajne, dobiti smisao za kadar i razvijati svoj stil. Mobiteli će, uz pomoć komputativne fotografije, naglo zavladati fotografskom scenom. I ne samo to, mobitel je cijelo vrijeme s nama pa kreativnosti tek sada nikad kraja. I to na razini spontanosti, što i dalje ostaje glavni faktor hvatanja momenta. Prave fotke su zapravo osmišljene priče svjetla, subjekta u odnosu na pozadinu , kolorita i svega što samo mi možemo odrediti prije okidanja prekidača, a ujedno i razvijaju naš smisao za kreiranjem.
Tako da, ako znaš kako koristiti opcije na mobitelu, ako znaš prepoznati svjetlo i kadar, ako znaš osnove kvalitetne fotografije, tvoje će fotke i Instagram profil postati mjesto na kojem će uspomene dobiti sasvim novu dimenziju. Vidim to svaki dan kod ljudi koji su tek sada odlučili spojiti tehnologiju koja je dostupnija nego ikad i učenje o pravilima dobre fotke. Oduševljavaju me novi pristupi pojedinaca koji imaju skrivenu kreativnost koja tek treba “proklijati”, ali nisu znali što mogu dok ne pokrenu smisao kadriranja. Ako vjeruješ da si i ti jedan ili jedna od njih, ako ti je ovo sve zanimljivo, ako obožavaš fotkati, pridruži nam se na tečaju Mobilografije. Ima nas još!
