Kroz bavljenje fotografijom upoznao sam puno ljudi koji od svih opcija koje nudi njihov fotić – znaju za točno dvije, ali stvaraju! Jer “imaju oko”. Stvar je u tome da sigurno imaš i fotić, samo ga ne shvaćaš ozbiljno jer se nisi upoznao s opcijama koje ima. Imaš mobitel, zar ne? On ima kameru, a ta kamera, kakva god da je, može poslužiti da treniraš svoje oko i vještine. Mobiteli danas imaju odlične kamere i mnoštvo opcija koje možeš upoznati dok ne nabaviš svoj prvi profesionalni fotić. Zapravo mobiteli danas imaju sve što sam i ja imao u rukama prije 15-20 godina, samo daleko kompaktnije i s boljim ekranom gdje odmah detaljnije vidiš i rezultat!
Kada fotkaš s mobitelom, fotkaš li ti ili mobitel?
Obratiš li ikada pažnju na opcije koje ti mobitel ponudi kada ideš nešto fotkati? To su obično mogućnosti mreže podjele kadra, automatskog podešavanja svjetla ili fokusiranja elemenata. Sve to može biti jako korisno, ali zna biti pogrešno baš kada si raspoložen za uhvatiti ono što samo ti vidiš.
Pogrešno iz razloga što AI (umjetna inteligencija) unutar mobitela određuje kakve su opcije najoptimalnije za fotografiju koju stvaraš. Fotografije izgledaju dobro, ali generički i onakve kakve bi bile ponuđene većini korisnika – korisnika početnika, a ti sada… želiš više. Imaš svoj pogled i ti želiš Svoju viziju, ako vidiš i prepoznaješ kadar koji je već sada tvoj, neka bude i kut svjetla, tonovi boja i sve ostalo!
Kako znati imaš li oko za fotografiju?
Dobro je trenirati pogled na detalje i to možeš učiti koristiti bez svega što ti nudi fotić, na primjer kod pospremanja stola ili uređivanja stana. A kako znaš da imaš oko za fotke? Tu zapravo nema točnog odgovora. Kod mene je bio slučaj da sam točno znao odrediti koja moja fotka je dobra, a koja ne, ali nisam znao zašto. Onda sam počeo učiti, istina da mi je trebalo 40 000 okinutih fotki jer nisam mogao stati kada sam jednom počeo, ali zato sada tek imam i nešto za reći :). Većinom sam učio kako raditi namjerne greške, kada sam već usvojio osnove, i to na prilično duži način. Četiri godine igranja samo onako kako znam ili kako sam vidio, dok tutoriala nije bilo, kao ni jutuba. Kada sam kroz upoznavanje drugih fotografa spoznao pravila kadriranja zamijetio sam da mi je više od pola dotadašnjih fotki već to imalo, bez da sam išao za time kad bi fotkao. Moglo bi se reći da sam stvorio pogled zvan “oko za detalje”. Tako sada, nakon 15 godina fotkanja, znam kako kvalitetno pogriješiti :). Odnosno, znam napraviti fotografiju van pravila, a koja ipak odgovara svim drugim zakonima percepcije oka promatrača. I tada nastaje taj stil kojeg svi spominju. On se ne stvara samo svjesnim gledanjem radova već uz puno prakse – samog shvaćanja momenta prije pritiska prekidača!
Prvi koraci – osnove fotkanja uz opcije tvog mobitela
Isto kao i za one koji imaju dobar fotić, ali nemaju oko za fotkanje, i ti moraš početi od učenja osnova. Postoje određeni zakoni u svijetu fotografije koji se temelje na tome kako ljudsko oko i mozak uopće percipiraju fotke i što potiče reakciju promatrača. Kada to naučiš, znaš koji je zapravo cilj svake tvoje fotke i koju reakciju s njom želiš izazvati.
Sve što naučiš o fotkanju moraš si potvrditi u praksi. Kada uz “dobro oko” kojim obraćaš pozornost na detalje, pripaziš na okolne detalje, te na tehnički aspekt aparata, tada svaka dobro kadrirana fotka može biti vrhunska. S vremenom ćeš primjenjivati neke trikove koji će ti u određenoj fazi razvoja stila dolaziti i odlaziti, ovisno o rezultatu i o tome “koliko će te držati” neki trik koji usvojiš. Nakon toga odlučuješ želiš li ga pokušati kombinirati s ostalim trikovima koje već imaš u podsvijesti. U svakom slučaju, put kreiranja je zanimljiv i progresivan. Sve trikove nećeš odmah naučiti jer ih je puno, niti znati u kojem ćeš se smjeru razvijati, ali nauči dva i pokušaj ih primijeniti svaki put kad fotkaš i s vremenom širiš opus trikova!
Cijelo to vrijeme učiš na onome što imaš
U ovom slučaju recimo da je to kamera na tvom mobitelu. Puno je to pokušaja, dobrih fotki i još više onih manje dobrih, ali barem je zabavno. Uzmi si jedan dan i kreni fotkati ono što već smatraš zanimljivim, ali mijenjanjem postavki kamere. Ili samo budi svjestan što nosiš sa sobom dok se krećeš kroz omiljenu ulicu! Igraj se sa svjetlom i testiraj svaku opciju koju tvoj mobitel ima, kreni od ekspozicije pa završi na HDR efektu. Pokušaj prepoznati razlike i u kojem slučaju je neka opcija najbolji izbor. Često sam tako dolazio doma i gledao što bi pofotkao, svaki put po bar 3 različita kuta fotkanja ili kadra, ali i predmeta s istim ciljem ideje koju želim predstaviti. Svaki put nakon odabira s kojima sam zadovoljan, kao da je “oko” dobilo “apdejt” za iduću fotku koja će tek biti dio novijeg eksperimenta!
A ako ne znaš uopće gdje početi, pronađi nekoga tko zna jer društvene mreže te mogu povezati sa svima pa je to pametno iskoristiti. Ako imaš bilo kakvo pitanje ili komentar slobodno ga postavi i meni, i ne zaboravi jednu stvar, najbolja kamera je ona koju uvijek nosiš sa sobom!
